Top lista

Dočekali smo i taj dan. Dan objavljivanja “Linićeve liste”. Liste koja je Linićeva, taman koliko su i famozni (nekvalitetni) POS-ovi stanovi Čačićevi.

Zabavilo je to štivo podosta građana Hrvatske koji imaju pristup mreži svih mreža.
Ako mreža svih mreža, u stvari, nije mreža nesposobnosti i lopovluka koja je omogućila da se tisuće ljudi i tvrtki nađe na listi s nemalim dugom prema državi.

Ima na toj listi svega i svačega. Od braće nogometaša pa do javne televizije i komunalnih poduzeća nekih hrvatskih “gradova”.  Pitanje je postoji li ijedan pekar, a da nije na toj listi.
Ima na toj listi, kako Linić kaže, puno prijatelja bivših HDZ-ovih vlasti. Ali dotični sljepac pravi se da ne vidi da se na listi nalaze i bliski prijatelji, recimo, riječkih lokalnih vlasti. A tu HDZ nikada nije vladao. Vladao je Linić, a i sada vlada na neki način.
Tako je na listi firma koja puni vodu na bogatim riječkim izvorima, a koncesiju je dobila u vrijeme kada je voda građanima Rijeke poskupila 50%, odjednom.
Tako je na listi i vlasnik Rijekatanka i njegova firma, također u dobrim odnosima s Vojkom Obersnelom.
Na listi je i kastavsko komunalno društvo, a i u Kastvu je na vlasti SDP.
Dalo bi se toga podosta nabrojati. Koliko god HDZ bio glavni krivac za govna u kojima se Hrvatska nalazi, toliko mu je SDP sukrivac. Držač svijeće.
Stranka koja se na lokalnim razinama ponašala i ponaša baš kao HDZ. Bahato, nesposobno, klijentelistički i nepotistički.

Omogućeno je još devedestih godina da se stvori krug u kojem su oni nepošteni, koji nisu plaćali iz obijesti i zbog pljačkaških pobuda, unište one poštene. One koji više nisu mogli plaćati, zato jer njima nisu platili prvonavedeni.
Svjesno je proizvedeno stanje u kojem će svi biti izjednačeni. I pošteni i nepošteni. Lopovi i pošteni ljudi.
To je bio HDZ-ov modus rada. Pretvori sve u suučesnike i nitko nije kriv.
Baš onako kako se radilo i s ratnim zločinima.
A pod te ratne zločine moglo bi se i trebalo podvesti uništavanje osnova postojanja hrvatskog društva. Uništavanje poštenja da bi se nepošteni i besprizorni mogli neograničeno i nekažnjeno bogatiti.

Baš zato i nema nedužnih među političkim strankama i političarima koji su obnašali vlast  u ovih 20-ak godina. Što zbog nesposobnosti, što zbog svojih lopovskih gena, opustošili su ovu državu kako je nitko nikada opustošio nije.
Da bi sada baš ti i takvi političari objavljivali listu na kojoj sigurno ima puno lopova, ali na kojoj sigurno ima puno i onih koje su lopovi doveli u situaciju da ne mogu platiti svoje obveze prema državi.
Među tim lopovima, svakako je i država sama.

Država koja je “običnim” građanima sjedala za vrat za, doslovno, nekoliko kuna, dok je svjesno (iako neki misle drugačije, ali o tome pri kraju) dopustila gomilanje milijunskih dugova od strane “poduzetnika”, ali i građana koji su spadali u povlaštenu kastu.
Država koja je dopustila da HRT ovrhama pelješi tekuće račune umirovljenika, dok je isti taj HRT gomilao dug koji se sada mjeri u stotinama milijuna kuna.
Država koja nijednog trena nije odstupila od Tuđmanovog plana o 200 bogatih obitelji i stvaranja stališa.
Jednog, manjinskog, stališa u koji spadaju političari, tajkuni i crkvenjaci i kojemu je sve dopušteno i drugog, u kojeg spadaju svi ostali građani Hrvatske kojima je “dopušteno” plaćati sve gadarije pripadnika prvonavedenog, manjinskog stališa.

To valjda zato što se manjine svih vrsta moraju štititi, pa tako i lopovsko-parazitska manjina koja je isisala život iz ove jadne, kvazi države.

Valjda je zato Milanović imao potrebu, za razliku od svog ministra Linića koji je napao HDZ-ove jatake da se samo oni nalaze na listi dužnika, izreći jednu ogromnu, licemjernu, idiotariju: “To nije rađeno svjesno i sa lošom namjerom.”
Eto, tako smo saznali od premijera da dug od nekoliko milijuna kuna, ili nekoliko stotina milijuna kuna ne nastaje svjesno. Niti s lošom namjerom.

Niti oni koji ne plaćaju svjesno ne plaćaju, niti im oni koji im to dopuštaju svjesno ne dopuštaju.
Država nesvjesnih. Milanović se tako i ponaša. Kao nesvjesno tele koje kada god otvori usta, izvali nešto blesavo. Ali sve to nesvjesno i bez loše namjere, naravno.

Zar bi mogli loših namjera imati oni koji su, za vrijeme neplaćanja svojih obveza, gomilali osobna bogatstva i postajali elita nesvjesnog društva?
Zar bi mogli loših namjera imati oni koji su im sve to dozvoljavali u zamjenu za njihove donacije koje su im pomogle u održanju na vlasti?

Zar bi mogao loših namjera imati premijer koji na sve to gleda kao na omanji dječji nestašluk, pa tako to po njemu i nije lista srama? Naravno da ne, on je samo nesvjestan. Nema on ni primisli loših namjera kada spava s novim guvernerom HNB-a ili stvara uvjete da krupni kapital do kraja uništi naše živote.

Čega bi se, uopće, trebali sramiti nesvjesni i oni neloših namjera?

Trebali bi se, u stvari, sramiti oni koji na toj listi nisu pronašli svoja imena. Oni koji su svjesno loši ljudi, jer nisu prihvatili pravila igre nesvjesnih i neloših i samo ih ometaju u njihovim namjerama.

I ova će lista proći kao i svako “čudo” u Hrvatskoj, za par dana. Oni koji platili nisu, platiti ni neće. Jer ovo nije lista srama.
Oni koji do sada nisu plaćali, neće ni dalje plaćati. Jer ovo je lista nesvjesnih i onih bez loših namjera.

A nama ostalima, svjesnima i lošima i dalje će sjedati za vrat za nekoliko kuna. I dalje će nam isključivati struju i vodu, taj luksuz koji si nećemo moći priuštiti u ovom, naprednom, 21. stoljeću. I dalje će nam ovrhama sjedati na račune za neplaćene paraporeze HRT-u, a koje su prigodno nazvali pristojbama.
I dalje će nam plijeniti imovinu, jer svjesno i s lošim namjerama ne plaćamo sirotinjskim bankama i nesvjesnoj državi.

Do tada, tada, a i nakon toga, mi ćemo se zabavljati listama. Bile to Linićeva lista, Top lista nadrealista ili Schindlerova lista.

I tako se čini kao da živimo u nadrealnom logoru iz kojega nas može spasiti samo čudo.