Drži gaće Tajlande, Hrvatska je krenula u turističku ofanzivu. U ofanzivu na one koji vole turizam spuštenih gaća.
Za neupućene, podrška tom revolucionarnom zahvatu u turistički marketing došla je s najmanje očekivane strane. Od čovjeka kojeg zovu hrvatskim predsjednikom, Ive Josipovića.
Za upućene, bolje od tog bezličnog čovjeka se nije moglo ni očekivati. Počesto su najperverzniji oni koji izvana izgledaju kao mila djeca.
Još je nadrealnije izabrano mjesto za nemušti humor čovjeka koji je operiran od smisla za isti. Jedno od najuglednijih sveučilišta na svijetu, Harvard, bio je poprištem nesvakidašnjeg događaja. Vjerujem da su se mnogi studenti i profesori ogledali oko sebe i pogledom tražili gdje je Sascha Baron Cohen.
Jadni Sascha ni ne zna da je dobio konkurenciju u hrvatskom naturščiku koji već mjesecima hoda okolo i dovodi svoje domaćine u situacije u kojima ne znaju kako reagirati.
Nijemci su se tako u čudu pogledavali, kada je ničim izazvan Ivić počeo trabunjati o partizanskim zločinima. Oči su im panično molile da ne krene s isprikom nacističkom režimu zbog njihovih žrtava. Njih i njihovih slugu.
Nisu ljudi, a ni glavna žena Njemačke, mogli vjerovati što ovaj priča. Oni su zadnji koji žele otvarati pitanja vezana uz zločine iz drugog svjetskog rata.
Ali naš Ivić očito ima jebačke savjetnike.
I tako se naša “visoka politika” nastavlja u revijalnom tonu. Dok ministar turizma, klaun pod imenom (Kontra)Bajs u stilu sudaca s divljeg zapada, osobno pečati apartmane po Gorskom kotaru, jer su zaradili par eura koje nisu njemu prijavili, dotle drugi klaun baulja svijetom i sramoti se. Lako što on sramoti sebe, to nikoga previše ne dira, ali sramoti cijelu ovu, već duboko osramoćenu zemlju.
Nije mu bilo dosta što je izrekao pa povukao ispriku u Bosni, nije mu bilo dosta što je svirao klavir notornom Miloradu Dodiku, nije mu bilo dosta što nikada nije otvoreno i jasno stao na stranu građana Hrvatske, nego se uporno trudi ne zamjeriti političkim strankama. Ništa od toga nije mu bilo dosta, pa je otišao korak dalje. Pomogao je Karamarku da pokrene istragu o nekim zločinima za koje čak ni notorna Vukojevićeva komisija nije utvrdila da su počinjeni.
Odmah zatim je odletio u Ameriku na druženje koje se ticalo susjedne nam Bosne i Hercegovine i gdje su sudionici širokim osmjesima odavali dojam da se jako dobro zabavljaju. Govoreći o zemlji u čijem je rasturanju Hrvatska aktivno sudjelovala i u kojoj nikome nije do smijeha.
I tamo je Josipović našao za shodno govoriti o položaju Hrvata iz Bosne i Hercegovine. O položaju ljudi koji bi u isto vrijeme htjeli biti konstitutivni narod u B i H i biti državljani Hrvatske s pravom glasa i statusom dijaspore. Bit će da Ivo kao pravnik nikada nije zavirio u rječnik i potražio termin dijaspora.
I umjesto da jasno kaže: ili – ili, ne može i jedno i drugo, on vuče vodu na mlin proustaške politike u B i H.
I po tome se nimalo ne razlikuje od Dodika ili Tadića, kao ni od njihovih prethodnika. Nije ni čudo da je odjednom postao popularan u tamošnjim desničarskim kuloarima.
Nastavak je uslijedio na već opisani način. Predavanjem na Harvardu, začinjeno humorom tipa Jel` me ne`ko tražio?.
Je, Ivo, tražio te, ali da te svijećom tražio ne bi te takvog našao.
Ovaj jadni narod te tražio, jer je mislio da ga nećeš nuditi bjelosvjetskim hohštaplerima za jebanje. Kako za ono u prenesenom značenju, prodajom države, tako i u doslovnom, kao što si to učinio na Harvardu.
Zanima me što o tome misle žene, što o tome misle roditelji djevojaka koje nudiš onima koji dođu kod nas na more? Jesi li u ponudu uračunao i svoju kćer?
Kada je do tvog graškastog mozga (ipak fakultet može završiti svaki kreten i to ne znači da si inteligentna osoba) doprlo da si možda prešao granicu, pokušao si se izvući “genijalnom” dosjetkom: “..imamo mi i mladiće!”…
Jer politička korektnost je nadasve bitna, ne smiju ženski gosti ostati zakinuti, kao ni oni homoseksualne orijentacije.
Već vidim kako savjetnički tim slaže priopćenje tipa nije on to rekao, on je mislio….. A to će biti najveća laž, jer ti Ivo uopće ne misliš. Ti lupaš k`o Maksim po diviziji. Jezik ti je neusporedivo brži od mozga. Ne bi to bila loša kvaliteta kada bi ga koristio na pravi način. Ali ovako…
I tako, drage moji i dragi moji, sezona se približava, a mi gaće ni dizati ne moramo. Jebu nas oni koje smo sami birali da rade nešto drugo za nas, a sada se možemo samo naguziti za one koji će shvatiti Josipovićev poziv onako kako je izrečen.
Dobro došli u malu zemlju za veliku jebačinu, ne morate ni vazelin nositi, dobro smo podmazani!